Danas kada pišemo, čitamo, surfamo, mislimo da nam više ne trebaju priče za usvajanje novih znanja. Upravo suprotono, uz pomoć priča se lakše i bolje uči. Učitelj pripovjedač time stvara poticajno okruženje za poučavanje i prenošenje znanja i vještina putem vizualnog, auditivnog i kinestetičkog modela.
Pričanjem priča uvijek se uči
Kad je učitelj pripovjedač, učenici razvijaju vještine slušanja na kritičan i učinkovit način. Slušajući priče razvija se pamćenje te se jednostavno pamte nove riječi, jezične strukture i gramatika. Kad je učenik pripovjedač, razvijaju se vještine usmenog izražavanja iskustava i emocija uz korištenje do tada usvojenog vokabulara i jezičnih struktura.
Pričanjem priča uči se i o sebi
Osim usvajanja stranog jezika, kroz priče se lako usvajaju činjenice, znanja o svijetu oko sebe, stavovi i mišljenja. Prepoznaju se i osobna iskustva u pričama, što doprinosi izražavanju emocija i stjecanju samopouzdanja te jasnijem komuniciranju s okolinom. Priče su posebno važne u ranom razvoju djece.
Pričanjem priča učimo i druge predmete
Umjesto gotovih udžbenika u školi stranih jezika Čarobna riječ koriste se autentične priče koje profesorice same obrađuju i povezuju s prikladnim temama iz života. Uz korištenje stranog jezika, pričajući priče djecu se poučava priroda i društvo, matematika, glazba, umjetnost, zemljopis, povijest.
Rezultati pričanja priča brzo su vidljivi
Rezultat ovakvog pristupa učenju stranog jezika je sposobnost djece da vrlo brzo samostalno i slobodno komuniciraju na stranom jeziku i izražavaju svoja mišljenja i stavove u razredu i izvan njega. Ujedno, to je i dobra podloga za lakše usvajanje složenijih jezičnih struktura i vokabulara u kasnijoj fazi jer se ne radi po pojednostavljenom jeziku udžbenika.
Proces učenja je jednostavniji jer djeca time razviju intuitivna znanja jezika koja se kasnije osvještavaju složenijim gradivom, kao i kod materinjeg jezika.